IZ SOCIJALNE ZAŠTITE

NOVČANA I DRUGA MATERIJALNA POMOĆ

Stalna novčana pomoć

Stalna novčana pomoć se dodjeljuje u skladu sa članom 26. i članom 165. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom. Lica koja ispunjavaju uslove propisane Zakonom mogu ostvariti ovo pravo preko nadležnog Centra za socijalni rad. Cilj stalne novčane pomoći je da se materijalno neosiguranim osobama i članovima njihovog domaćinstva, u skladu sa zakonskim uslovima, obezbijede sredstva koja će im pomoći u prevazilaženju teškoća nastalih usljed posebnih životnih okolnosti.

Jednokratna novčana pomoć
Jednokratna novčana pomoć se dodjeljuje na osnovu članova 35. i 165. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom. Pravo na ovu vrstu pomoći mogu ostvariti lica koja ispunjavaju zakonom propisane uslove, putem nadležnog Centra za socijalni rad.

Zdravstveno osiguranje
Na osnovu Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom, te članova 13a, 13b i 7a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službene novine SBK/KSB“, br. 13/00, 13/02, 11/04, 5/05, 12/09, 10/12, 12/15 i 11/21), određene kategorije građana imaju pravo na zdravstveno osiguranje i pristup osnovnoj zdravstvenoj zaštiti, ukoliko nisu već osigurane po drugom osnovu.

Pravo na zdravstvenu zaštitu putem našeg Centra mogu ostvariti sljedeće kategorije osoba:

  • korisnici stalne novčane pomoći,
  • muškarci stariji od 65 godina i žene starije od 60 godina,
  • civilne žrtve rata,
  • osobe smještene u ustanovama socijalne zaštite ili hraniteljskim porodicama,
  • osobe sa invaliditetom I i II grupe, te osobe s teškoćama u psihičkom ili fizičkom razvoju,
  • djeca do navršene 6. godine života,
  • samohrane majke.

Osposobljavanje za život i rad
Pravo na osposobljavanje za život i rad ostvaruju djeca s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s umanjenim sposobnostima, bez obzira na uzrok invaliditeta ili radne nesposobnosti, ako to pravo ne ostvaruju po drugom osnovu. Ovo pravo se odnosi na osobe koje se, u skladu sa svojim godinama i preostalim sposobnostima, mogu osposobiti za rad.

Smještaj u drugu porodicu
Pravo na smještaj u drugu porodicu imaju djeca bez roditeljske brige, odgojno zanemarena i zapuštena djeca, djeca čiji je razvoj narušen porodičnim okolnostima, osobe s invaliditetom, starije osobe i osobe s društveno neprihvatljivim ponašanjem koje nisu u stanju brinuti se o sebi, a zbog stambenih ili porodičnih prilika nemaju mogućnost da im se zaštita osigura na drugi način. Djeca imaju pravo na smještaj u drugu porodicu do navršene 19. godine života, izuzetno do 23. godine ako potiču iz porodice koja ostvaruje pravo na stalnu socijalnu pomoć.

Smještaj u ustanovu socijalne zaštite
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (domove i zavode) ima za cilj da se osobama u stanju socijalne potrebe obezbijedi sveobuhvatna zaštita koja uključuje stanovanje, ishranu, odijevanje, zdravstvenu i drugu njegu, odgoj i osposobljavanje za rad. Ovo pravo ostvaruju odgojno zanemareni i zapušteni maloljetnici, maloljetnici bez porodične zaštite, iznemogle ili hronično bolesne osobe, te duševno oboljele osobe, uzimajući u obzir njihove socijalno-ekonomske i porodične prilike.

Usluge socijalnog i stručnog rada
Pravo na usluge socijalnog i stručnog rada mogu ostvariti pojedinci, porodice i društvene grupe, neovisno o materijalnim mogućnostima i korištenju drugih oblika socijalne zaštite. Ove usluge su usmjerene na zaštitu prava i interesa korisnika, sprečavanje i ublažavanje posljedica socijalnih problema.

Hraniteljstvo
Hraniteljstvo je oblik socijalne zaštite u kojem se djetetu ili odrasloj osobi koja se ne može brinuti o sebi, privremeno ili trajno obezbjeđuje smještaj i briga u porodici – hraniteljskoj porodici. Pravo na hraniteljstvo se ostvaruje prema utvrđenim zakonskim uslovima, uz nadzor i podršku Centra za socijalni rad.

Drugi oblici usluga socijalnog rada
Pod drugim oblicima usluga socijalnog rada podrazumijeva se pružanje pomoći oko zapošljavanja, vaspitanja, obrazovanja, pomoći u psihosocijalnoj rehabilitaciji porodice i njenih članova. Zatim, poduzimanje mjera radi sprečavanja i suzbijanja ovisnosti o alkoholu i drugim opojnim sredstvima, savjetodavni rad sa ovim porodicama i pomoć prilikom odlaska na liječenje ovisnosti.

Ove usluge Centar obezbjeđuje u saradnji sa zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Službom za zapošljavanje itd. 

KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE
Kantonalni Zakon o socijalnoj zaštiti definiše sljedeće kategorije korisnika socijalne zaštite:

  • djeca bez roditeljskog staranja,
  • odgojno zanemarena i zapuštena djeca,
  • djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama,
  • lica ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju i lica sa invaliditetom,
  • materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica,
  • stara lica bez porodičnog staranja,
  • lica društveno negativnog ponašanja,
  • lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je zbog posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.

Djeca bez roditeljskog staranja
Dijete bez roditeljskog staranja je dijete koje:

  • nema oba roditelja,
  • ima nepoznate ili roditelje lišene roditeljskog prava,
  • je napušteno ili roditelji nisu u mogućnosti da brinu o njemu.

Centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, dužan je da putem porodično-pravne zaštite i mjera nadoknadi izostanak roditeljske brige, omogući razvoj i socijalizaciju djeteta, te ga pripremi za povratak u porodicu ili samostalan život.

Starateljstvo
Obuhvata zaštitu maloljetnih bez roditeljske brige i punoljetnih osoba kojima je, zbog nesposobnosti, sud oduzeo poslovnu sposobnost. Staratelj može biti srodnik ili stručna osoba iz Centra (najčešće socijalni radnik). Ovaj posao je izuzetno odgovoran i zahtjevan.

Usvojenje
Poseban oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja. Poslovi usvojenja su među najodgovornijima u okviru porodično-pravne zaštite i provode se prema Porodičnom zakonu i relevantnim uputstvima o evidenciji i dokumentaciji. 

Odgojno zanemarena i zapuštena djeca te djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama

Odgojno zanemareno i zapušteno dijete je ono koje, zbog nedostatka roditeljskog nadzora, brige i negativnog uticaja sredine, narušava društveno prihvaćene norme ponašanja i čini prekršaje ili krivična djela.

Uloga Centra za socijalni rad:

  • Praćenje i analiza porodica sa rizikom od vaspitne zapuštenosti.
  • Rano otkrivanje rizičnih djece i porodica.
  • Planiranje i provođenje preventivnih mjera.
  • Opservacija i pružanje pomoći maloljetnicima u riziku.
  • Izvršenje sudskih odluka o vaspitnim mjerama.
  • Saradnja sa sudovima, policijom, školama, zdravstvom i NVO sektorom.

U slučaju maloljetničke delinkvencije:

  • Centar vrši socijalnu procjenu i izrađuje socijalnu anamnezu za sud.
  • Učestvuje u provođenju vaninstitucionalnih mjera (npr. pojačan nadzor roditelja ili starateljstva).

Lica ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju
Osobe sa invaliditetom, u smislu Zakona o socijalnoj zaštiti, su:

  • slijepa i slabovidna,
  • gluha i nagluha,
  • sa poremećajima u govoru i glasu,
  • sa tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u fizičkom razvoju,
  • sa smetnjama u psihičkom razvoju,
  • sa kombinovanim smetnjama.

Materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica
Zaštita ove kategorije građana ostvaruje se kroz stalnu socijalnu pomoć, koju mogu dobiti stara lica (žene s navršenih 60, a muškarci s 65 godina) i mlađe osobe koje nadležna ljekarska komisija proglašava nesposobnim za samostalan život i rad, uz ispunjenje drugih zakonom propisanih uvjeta.

Stara lica bez porodičnog staranja
Najčešći oblik zaštite ove kategorije je smještaj u ustanove socijalne zaštite. Prije smještaja u ustanovu, Centar je obavezan ispitati mogućnost hraniteljskog smještaja.

Lica društveno negativnog ponašanja
Društveno neprihvatljivo ponašanje podrazumijeva ponašanje koje narušava društvene norme, poput skitnje i prosjačenja. Rad s ovom kategorijom je savjetodavnog karaktera i obavlja se u saradnji s Policijskom upravom. Akcije koje povremeno provode Policijska uprava i Centar za sprečavanje prosjačenja daju rezultate i trebaju biti redovno organizovane, prepoznate i podržane od strane lokalne zajednice.

ZAŠTITA CIVILNIH ŽRTAVA RATA
Civilna žrtva rata, u smislu Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, smatra se osoba kod koje je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60%, nastalo kao posljedica:

  • zlostavljanja ili lišavanja slobode tokom ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti,
  • događaja povezanih s ratom (npr. bombardovanja, uličnih borbi, eksplozije ratnog materijala, zalutalog metka),
  • eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata.

Civilnom žrtvom rata smatra se i osoba koja je poginula, umrla ili nestala pod gore navedenim okolnostima.

Zaštita civilnih žrtava rata provodi se od strane Centra na temelju Federalnog i Kantonalnog Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, koji propisuje uvjete, način ostvarivanja statusa, prava, oblike zaštite i finansiranje ovog oblika zaštite. 

ZAŠTITA OSOBA SA INVALIDITETOM

Poslovi zaštite osoba sa invaliditetom, koji su u nadležnosti Centara za socijalni rad, regulirani su stupanjem na snagu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom (Službene novine Federacije BiH).

ZAŠTITA PORODICE SA DJECOM
Zaštita porodice s djecom, u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom, ima za cilj da se svoj djeci obezbijede približno jednaki uslovi za zdrav i pravilan tjelesni, intelektualni i emocionalni razvoj. Također, ova zaštita obuhvata podršku porodici u ostvarivanju njene reproduktivne uloge, njezi, odgoju i zaštiti djece, te podizanju općeg kvaliteta života porodice.

Prava koja porodica s djecom može ostvariti prema Zakonu su:

  • Dječji doplatak – novčana pomoć namijenjena za podršku odgoju i razvoju djeteta,
  • Naknada umjesto plaće ženi – majci u radnom odnosu, za vrijeme njenog odsustva s posla zbog trudnoće, porođaja i njege djeteta,
  • Novčana naknada za vrijeme trudnoće i porođaja ženi – majci koja nije u radnom odnosu, kao oblik podrške u periodu prije i nakon rođenja djeteta

ZAŠTITA BRAKA I PORODICE

Poslove zaštite i pomoći porodici, prema Porodičnom zakonu, mogu obavljati samo stručni organi, odnosno Centri kojima su ti poslovi povjereni. Osnovni cilj Centra kao organa starateljstva je očuvanje, osnaživanje i unapređenje odnosa u porodici, te zaštita pojedinih članova porodice.

Ovaj cilj ostvaruje se kroz savjetodavni rad s porodicama u kojima su narušeni porodični i bračni odnosi. Ako posrednik ne postigne sporazum među supružnicima, predmet se dostavlja Centru, koji daje prijedlog i mišljenje o starateljstvu nad maloljetnom djecom i drugim pitanjima vezanim uz roditeljsku skrb. Navedeni zaključci donose se kroz stručni tim Centra.

U postupku razvoda, socijalni radnici često učestvuju u sudskim raspravama, nastojeći sa sudijama održati brak ako je moguće, kako bi zaštitili djecu. Poslovi vezani za zaštitu braka i porodice zahtijevaju dugotrajan i posvećen rad socijalnih radnika. Često su uzroci poremećenih odnosa alkoholizam ili narušeno mentalno zdravlje članova porodice.

NASILJE U PORODICI

Nasilje u porodici obuhvata bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje, koja ozbiljno sputava članove porodice da uživaju svoja prava i slobode na principu ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi života.

U dosadašnjem radu Centra, najčešće je evidentirano nasilje nad ženama, uključujući fizičko nasilje, verbalne napade, vrijeđanje i druge oblike grubog uznemiravanja od strane drugih članova porodice. U većini slučajeva žrtve su žene i djeca, dok su nasilnici uglavnom muškarci.